Prostor Trebave u prošlom vijeku važio je za jedan od najvećih šljivarskih regiona u svijetu.
Živko Lazić, iz Modriče, a rodom iz Krčevljana, na Trebavi, svoje penzionerske dane provodi u rodnom selu i u svom voćnjaku u kojem, pored ostalog voća, uzgaja i šljive za rakiju, ali i za sušenje kao dio porodične tradicije.
Supruga Radmila mu pomaže oko sušenja. Lazić šljivu suši u sušari napravljenoj kao one u kojima su je sušili njegovi preci.
– Iz čistog zadovoljstva sam napravio staru sušaru na drva i sa lesama. Treba oko 24 časa da se osuši jedna tura od oko 100 kilograma sirovih šljiva od kojih se dobije 35 kilograma suvih. Od stavljanja šljive u sušaru temperatura 12 časova mora biti oko 60 stepeni, nakon toga se diže do 90. Moja šljiva je visokog kvaliteta jer se suši klasično na drva – objašnjava Lazić.
SUŠARE BILE U SVAKOJ KUĆI
U posljednjih desetak godina Živko Lazić pokušava da sačuva sjećanje na stara vremena i sušare iz kojih se prostirao Trebavom miris suvih šljiva. Nekada je na ovoj planini skora svaka kuća imala sušaru za šljive, a danas je sve manje kuća a o sušarama da se i ne govori.
On dodaje da šljivu suši isključivo za vlastitu upotrebu, za porodicu, zatim dosta podijeli rodbini, prijateljima i komšijama.
– Moja šljiva nema cijenu i nikada ne bih prodao ni kilogram. Sušenje šljiva vraća me u vremena kada su moj otac i deda sušili šljivu, a ja trčkarao oko njih. To me je natjeralo da sagradim starinsku sušaru sa tri manje lese. Mi na Trebavi rakiju i suvu šljivu smatramo najboljim lijekom za sve bolesti – priča Živko dok vadi lesu i pregleda dokle je stiglo sušenje.
Svake godine Lazić osuši nekoliko tura plavih sočnih plodova od čega dobije oko 200 kilograma kvalitetne suve šljive. On apeluje na Trebavce da se vrate proizvodnji šljiva jer se od suve šljive nekada živjelo.
– Imam dosta godina i dobro se sjećam vremena kad se od suve šljive dobro živjelo u mom selu, ali i na celoj Trebavi. Šljiva se sušila na tone i prodavala u Brčkom, Gradačcu, Modriči, Odžaku i Doboju. Ne mogu da shvatim da sve manje ljudi na ovom području se bavi ovim poslom. I danas se od suve šljive može živjeti, jer kilogram na tržištu ide oko pet maraka – ističe Lazić.
