Savez sindikata Republike Srpske uputio je Narodnoj skupštini amandmane na izmjene Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju kojima zahtijevaju da se radnicima garantuje pravo na liječenje bez obzira na to da li je poslodavac uplatio doprinose, kao i punu naknadu plate za roditelje koji njeguju teško oboljelu djecu.
U novom prijedlogu ovog zakona, planirana je izmjena ovih članova tako da se zapravo ne mijenja ništa posebno, osim što se još jednom “gleda kroz prste” poslodavcima koji ne izmiruju svoje obaveze (što je krivično djelo) i prebacuje teret na radnika, koji prvo mora da plati liječenje, a onda na sudu traži povrat novca.
O ovoj temi CAPITAL je pisao prošle sedmice, ukazujući na činjenicu da se uopšte ne radi o novom rješenju, nego o legalizovanju postojećeg lošeg stanja u kojem se nalazi najmanje 10.000 radnika, iako država već ima sve potrebne mehanizme da natjera poslodavce da izvrše svoje obaveze. Umjesto da se sankcije i posljedice neplaćanja doprinosa usmjere na poslodavca, država kompletno opterećenje i finansijski rizik prebacuje na radnika.
Nove odredbe neustavne
Savez sindikata na izmjene zakona odgovara paketom amandmana za koje naglašavaju da bi trebali spriječiti degradaciju javnog zdravstva i obezbijediti pravo na zdravstvenu zaštitu po osnovu rada prema kojoj radnik neće biti talac poslodavca i nefunkcionalnog sistema.
“Uočen je niz nedostataka, nejasnoća i rješenja koja mogu dovesti do smanjenja dostignutog nivoa prava osiguranih lica, pravne nesigurnosti u primjeni zakona, kao i do prebacivanja tereta propusta poslodavaca i sistema na same radnike i njihove porodice. Suštinski se ovim zakonom mijenja karakter prava na zdravstvenu zaštitu i prebacuju posljedice nezakonitog postupanja poslodavca na osiguranika koji nije odgovoran za uplatu doprinosa“, istakli su sindikalci.
Napominju da pojedina predložena rješenja u novom prijedlogu zakona koji će se pred poslanicima naći 19. maja mogu dovesti do povećanja finansijske neizvjesnosti osiguranih lica u pogledu troškova zdravstvene zaštite, s obzirom na to da se određeni mehanizmi zakonskog ograničenja participacije prenose u sferu podzakonskog uređivanja.
Pošto naš sistem obaveznog zdravstvenog osiguranja počiva na načelima solidarnosti i uzajamnosti, onda se podrazumijeva i da se prava osiguranika ne mogu dovoditi u zavisnost od pojedinačne finansijske discipline uplatioca doprinosa.
Uvođenjem takvog uslova dolazi do derogiranja osnovnog pravila da se prava iz osiguranja stiču po osnovu statusa osiguranog lica, a ne po osnovu izvršenja obaveza trećih lica. Odredbe su, tvrde suprotne ustavnim principima jednakosti i pravičnosti.
Beznačajna povećanja
CAPITAL je juče pisao i o nezgrapnim i loše formulisanim rješenjima za roditelje koji se brinu o bolesnoj djeci. Prema novim odredbama zakona, sve djeluje kao da se proširuje obim prava na odsustvo sa rada radi njege oboljelog člana uže porodice povećanjem ukupnog broja za njegu djece mlađe od 15 godina sa 15 na 30 dana i djece starije od 15 godina sa sedam na 14 dana.
Međutim, kada se uđe u strukturu zakona, ovo povećanje je beznačajno jer će zanemarljiv broj njih moći da ispune propisane uslove. Umjesto da se omogući roditeljima da se dogovore oko brige o djetetu, zakon rigidno daje po 15 dana svakom roditelju bez mogućnosti promjene osim kod samohranih.
Time se vraćamo na početnu tačku i staro rješenje, jer nisu uzeti u obzir oni koji rade na terenu, rade u inostranstvu, ili su i sami bolesni, zatim u branšama u kojima nije moguće dobiti ovakvu vrstu odustva.
Zbog toga se traži da se ovi dani tretiraju kao zajednički fond a ne kao strogo podijeljene kvote dvoje roditelja.
Sindikat traži i da se ograniči participacija i veže za najnižu platu da bi se spriječilo da troškovi liječenja postanu luksuz koji zavisi od trenutne volje administracije.
“Visina participacije neposredno utiče na dostupnost zdravstvenih usluga, naročito za lica sa nižim primanjima, hronične bolesnike i socijalno osjetljive kategorije stanovništva. Zbog toga osnovni mehanizmi ograničenja troškova moraju biti uređeni zakonom, a ne isključivo podzakonskim aktima. Predloženim amandmanom zadržava se postojeći koncept zakonskog ograničenja maksimalnog iznosa participacije, ali se umjesto fiksnog, od 370 KM, propisuje da se utvrđuje da je on u visini polovine najniže plate u Srpskoj“, naglašavaju u Savezi sindikata.
Predložen je i amandman za uređenje osnova za obračun i isplatu naknade plate zbog odustva koja se odnose na njegu djeteta i pratnju djeteta tokom liječenja za koje se traži naknada od 100 odsto, umjesto 70 odsto kako je to bilo do sad.
Pošto se radi o pravu koje proizlazi iz posebne ustavne zaštite djeteta i porodice, to zahtijeva viši stepen materijalne sigurnosti roditelja i porodice. Umanjenje naknade plate na 70 odsto u ovakvim situacijama dovodi do dodatnog ekonomskog opterećenja porodice u trenutku kada su troškovi liječenja, boravka, prevoza i svakodnevne brige o djetetu najveći.
CAPITAL
