Marko Radoš ostaje da živi u srcima Modričana: Mural kao podsjetnik na velikog čovjeka, još većeg srca

„Da Bog zaista sebi uzima samo one najbolje, dokaz je odlazak našeg Marka, a kako bismo uspomenu na njega sačuvali zauvijek posvetili smo mu mural koji smo oslikali baš na terenu za basket, s obzirom da svi koji znaju Marka znaju da je basket, naravno pored porodice, bio neizbrisiv dio njegovog života“,  kažu njegovi prijatelji.

Marko Radoš, Modričanin koji je 25. jula ove godine ubijen dok je pokušavao da smiri posvađane goste u kafiću i to samo dva dana nakon što je dobio sina Pavla, zahvaljujući prijateljima, juče je u svom gradu dobio mural koji kako kažu ima dva cilja: da zauvijek predstavlja podsjetnik da je život izgubio najuzorniji građanin ovog grada koji je cijeli svoj život živio i radio pošteno, želeći samo onoliko koliko je potrebno da se živi normalno i ono najvažnije, da mali Pavle zna ko mu je bio tata i da itekako ima na šta da bude ponosan.

Ovim gestom njegovi prijatelji željeli su da odaju počast velikom čovjeku ogromnog srca, a želja im je, kako kažu, da “internet nebo“  bude ispunjeno pričom o tome kakav je Marko bio zaista, jer Marko je bio mnogo više od vlasnika kafića. On je bio diplomirani učitelj koji nažalost nikad nije dobio priliku da radi u struci, ali koji se borio, konobarisao, i na kraju preuzeo kafić u želji da mu konačno krene u životu, a u kojem je nažalost život i izgubio.  

„Mural smo uradili na mjestu na kojem je Marko, ne računajući period nakon što je upoznao Jelenu, zaista bio najsrećniji, gdje je provodio mnogo vremena i na kojem smo prolazili i lijepe i one malo manje lijepe trenutke. Željeli smo da buduće geracije koje budu igrale basket na ovom terenu znaju da je jednom tu igrao i naš Marko. A znate kako je Marko igrao basket? Tako da ako ga ostavite samog on sasvim sigurno pogađa trojku, samo čujete talasanje mrežice i znate da je momenat da se uhvatite za glavu. I kada smo se znali nervirati i posvađati na istom tom basketu, Marko je bio taj koji je smirivao situaciju i koji je, tako karakterisično za njega, bio smiren čak i kad gubi. Željeli smo da nasmijani Radoš bude tu svaki put kada neki novi klinac zatrese mrežicu na košu i ponosni smo što smo to i ostvarili. Njega su znali svi u ovom gradu, malo ko je znao ko je Marko, ali nema osobe koja nije znala ko je Radoš, naročito ako se ikad u životu našao na košarkaškom terenu“, počinju priču njegovi prijatelji.

Na pitanje ko je zaista bio Marko, njegovi nabliži prijatelji jednoglasno kažu pošten, pravedan, iskren i čovjek bez ijedne jedine mrlje i trunke zla u sebi.

„On je bio izuzetno pozitivna osoba, uvijek nasmijan, uvijek raspoložen i sve što je radio u životu, radio je pošteno i uz misao da nekoga ne povrijedi. Bio je jako pobožan, jedan period svog života čak je proveo radeći na Ostrogu. O njemu u ovom gradu niko nema ružnu riječ i to nije floskula, takav je zaista bio Marko. Bol je time veća znajući da su nam ga oduzeli tek tako bez razloga, bez pozdrava, bez mogućnosti da i svog Pavla uči da bude isti takav. Naša zadaća je da budemo uz Pavla, da mu pričamo o Marku, da ga kroz život usmjeravamo u pravcu u kojem znamo da bi Marko i to smo negdje svi sebi zacrtali kao glavni cilj“, nastavljaju oni.

Mural je samo početak priče o očuvanju uspomene na Marka, kažu njegovi najbliži prijatelji, s obzirom da je plan da se na godišnjicu Markove smrti održava humanitarni turnir u basketu, koji bi pratile i edukativne radionice o opasnosti koje nošenje oružja sa sobom nosi.

"U saradnji sa humanitarnom organizacijom „Srcem za Modriču“ plan nam je da se manifestacija posvećena njemu održava svake godine. Manifestacija bi podrazumijevala humanitarni turnir u basketu kao podsjetnik da Marko i dalje živi i da će uvijek živjeti u našim srcima, ali i da se organizuju predavanja na kojima će se mladima pričati o nasilju o oružju i svim posljedicama koje loše procjene i odluke sa sobom nose. Markovo ubistvo mora da bude opomena svima da moramo mnogo više raditi na edukovanju mlađih naraštaja", kažu naši sagovornici koji su svi do jednog željeli da se kroz tekst spominju samo Markovo i Pavlovo ime, jer oni su ti koji su bitni.

Gubitak velikog Marka Radoša osjetila je cijela Modriča. I zato tragedija koja u ovom gradu do sada nije viđena mora svima da nam bude poziv na buđenje i pouka da Marko ne smije biti zaboravljen. A ako vas nekad put navede u Modriču, znajte da je ovdje živio jedan Radoš i vrijednosti koje je on živio i prenosio svima koji su ga makar jednom sreli, ponesite zauvijek sa sobom.

Takav je, ako slučajno niste znali, bio naš Radoš!

Dajana ILIĆ