Zlatan Vidović: Šta se desi u čovjekovoj glavi da zakolje nekoga ko mu ništa nije skrivio?

U filmu “Dara iz Jasenovca” veliku pažnju privukao je glumac Zlatan Vidović, koji tumači lik Mileta Ilića, oca malene Dare.

Mile Ilić je otac razdvojen od svoje porodice i u jednom od logora smrti svakog dana zakopava leševe i strijepi da na toj gomili ne pronađe nekoga iz svoje porodice. Njegove najcrnje slutnje se obistinjuju kada ugleda beživotna tijela supruge Nade i najstarijeg djeteta, sina Jova. Nakon ovog potresnog događaja, Mile gaji nadu da su ćerka Dara i mlađi sin Bude živi.

Evo šta je nedavno mladi glumac rekao o ovoj ulozi.

– To je do sada najteža moja uloga na filmu. Tema je teška, ali o njoj je zaista trebalo progovoriti. Žao mi je što nismo i ranije i što je to gurnuto u istorijski zapećak. Svi znamo šta je Jasenovac bio, a nikako se do sada nije desio veliki film koji će tu priču da prenese i da ostavi pečat. Taj film će ostati poslije nas i biće zapisan u vremenu. Velika je čast igrati u takvom projektu. Svi na setu su bili predani dušom i tijelom tome jer su shvatili značaj posla koji obavljamo.

* Kako ste se suočili sa scenama stradanja koje ste oživljavali?

– U veoma kratkom periodu radio sam na predstavi “Zločin i kazna”, filmu “Dara iz Jasenovca”, seriji “Hotel Balkan” i američkom filmu. Konstantno sam bio u avionu, autobusu i automobilu, ali na setu “Dare” sve bi stalo. Kada vidite taj veliki broj statista, prirodu, ljude u ustaškim uniformama, zaista bude zlokobno. Ti prizori vas natjeraju da se zamislite nad sobom. Zapitate se šta se desi u čovjekovoj glavi da zakolje nekoga ko mu ništa nije skrivio, ko govori istim jezikom, ko ima iste običaje. Nepojmljivo mi je da komšija ubije komšiju samo iz vjerskih ili ideoloških razloga. Još ne znam šta se to desi u glavi, koji zubac ispadne iz mašine, pa poželiš da uradiš tako monstruozne zločine. Treba zapamtiti da je Nezavisna Država Hrvatska bila jedina koja je imala logore za djecu. Oni su htjeli da zatru sjeme jednog naroda, a to su nacionalistička i ideološka mržnja i genocid. Pošto sam iz Gradiške, bake i deke su mi pričale kako su tokom cijelog rata leševi plovili Savom zbog čega je rijeka stalno bila crvena od krvi. Kada sam dobio scenario, počeo sam da istražujem tu priču i sa užasom shvatio da su se ustaše nadmetale ko će više djece da pobije.

* Istoriju suprotstavljene strane čitaju na različite načine, a igrani film pak nudi umjetničku obradu istorijskih događaja. Kako da prevaziđemo različita “čitanja” i dođemo do istine?

– Da bi rana zacijelila, mora proći kroz određeni proces. Ako tu ranu stalno kopamo, nikada neće stići da zacijeli. Svaki narod i svaki čovjek mora da se suoči sa svojim greškama i lošim odlukama. Neizbježno je. Niko ne može poreći postojanje Jasenovca u kome se desio pogrom Srba, Jevreja i Roma. To je istorijska crna mrlja naroda koji je to uradio i što prije se taj narod suoči sa tim, lakše će mu biti. Film “Dara iz Jasenovca” je jedan od načina da istini u oči pogledaju ljudi koji to i dan-danas negiraju. Mislim da se Jasenovac ne može negirati, kao i mnoge druge stvari, ali treba biti hrabar i priznati ih.

Večenje novosti

Tagovi: