Sjećanje na jednog od najvećih heroja Srpske: 26 godina od pogibije pilota Bore Novića, donosimo detalje njegovog pada

Jedan od najvećih heroja otadžbine, Boro Nović (1964), izvršavajući borbeni zadatak kao pilot Vojske Republike Srpske u rejonu Cazina (FBiH) poginuo je tačno prije 26 godina, novembra 1994. godine.

Kako smo najavili, Derventa i ovaj kraj Posavine će, kao mjesto njegovog djetinjstva, odati mu počast tako što će jedna od ovdašnjih ulica u izgradnji ponijeti njegovo ime.

Sjećanja na njega ne blijede ni poslije dvije i po decenije od kako se, tada u tek 30 godini života, sa svojim „ORLOM“ zauvijek vinuo u nebo i legendu.

"Naš Boro, naš ponos! Dosta nas je dosta dalo, a Boro je dao najviše-svoj život! Bio je heroj našeg naroda i ne smijemo ga prepustiti zaboravu. Ponosni smo što smo ga lično poznavali i što je naš. Djed mi je pričao da je Boro gotovo svake nedjelje, praveći dva-tri kruga, letio iznad naše kuće, Dervente i svojih Cerana, i neustrašivo odlazio dalje u službi odbrane otadžbine. Neka počiva među anđelima, vječna mu pamjat i slava", samo su neke od ispisanih poruka na društvenim mrežama povodom godišnjice stradanja pilota Novića.

Naš portal tim povodom otkriva detalje pogibije, herojstva i patriotizma ovog ponos-sina Srpske i srpskog roda. Tog 19. novembra 1994. Boro je bio na borbenom zadatku raketiranja Fabrike naoružanja u Cazinu.

"Takozvani 5. korpus (bihaćki) ABiH pod komandom Atifa Dudakovića uz redovne tovare naoružanja koje je dobijao od svojih ino sponzora i saveznika, u toj fabrici proizvodio je punom parom i projektile punjene ekserima, šarafima i drugim željezom. Sve u cilju da srpskim borcima, i pogotovo civilima, nanese što veće stradanje. Boro je bio potpuno svjestan da mu smrtna opasnost ne prijeti samo od NATO lovaca, već i od tzv. RV i PVO ABiH. Znao je on da NATO muslimanskoj strani gleda kroz prste, pa se posle rata hvale da su imali više od 7.000 letova, da su ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“ odlikovali, mahom poginulih, sedam pilota, sa više oborenih letilica", prisjeća se naš izvor, kojim opasnostima je bio izložen srpski avijatičar.

Nažalost, to nisu bile jedine opasnosti. Novića je, tog dana oko 15.20 časova  u neustrašivom, brišućem letu zadesio veliki peh tragične sudbine.

"Da bi izbjegao NATO radare i lovce, a istovremeno ne mareći za neprijateljsku vatru sa zemlje, očito, Boro je u jednom djeliću trena prenisko spustio svoj „ORAO“ i iza jednog velikog brda iznedada krilom zakačio o dimnjak fabrike. Poginuo je u svojoj letilici koja je eksplodirala udarivši u stambenu zgradu. U jednom vojnom muslimanskom izveštaju stoji da je tada poginulo devet osoba“, saznajemo detalje Novićevog odlaska u besmrtni odred nebeske eskadrile  Srpske.

Zemni ostaci avijatičara Bore Novića, od proljeća 1995, počivaju u selu njegovog djetinjstva i rođenja njegovih roditelja, u Donjim Ceranima, kod Dervente. Identifikovan je zahvaljujući saobraćajnoj dozvoli, pronađenoj u njegovom kombinezonu.

IZ SRBIJE U SRPSKU

Major Boro Nović rođen je 30. januara 1964. godine u Jaši Tomiću u Srednjebanatskom upravnom okrugu u Srbiji, a sa navršene četiri godine doselio se u Donje Cerane, derventsko selo i rodno mesto oca Đurađa i majke Saje.

Nakon što se 1987. iškolovao za avijatičara, u svojstvu pilota borbenog aviona „ORAO“ raspoređen je na službu u Skoplje, gdje je sa suprugom Ljubicom stekao sina i kćerku. Početkom 1992. dobija prekomandu u Užice, a potom u Kraljevo, da bi se već 23. juna te iste godine odazvao zovu otadžbine i dobrovoljno stavio na raspolaganje vojsci tadašnje Srpske Republike. Isticao se u odbrani neba i otadžbine roditelja i predaka borbenim letovima, sve do tog kobnog novembra 1994. godine.

ODLIKOVANJE OTADŽBINE   

U trenutku pogibije Nović je bio u činu kapetana 1. klase, a posthumno je unaprijeđen u čin majora avijacije. Otadžbina ga je odlikovala Ordenom zasluga za narod i Ordenom Miloša Obilića.

Inicijativa da ulica u Derventi nosi ime majora Novića potekla je od jednog drugog Dervenćanina, takođe pilota - Zlatka Mikerevića, iz susjednog sela Donja Lupljanica. Saborcu Mikereviću je, za razliku od komšije i kolege Novića, ratna sreće bila naklonjenija. Preživio je uprkos činjenici da mu je avion čak u dva navrata bio pogođen i obaran. 

"Pokrenuo sam inicijativu jer smatram da Boro Nović i kao čovjek, patriota i borac-pilot, u svakom pogledu zaslužuje ulicu. Nije bilo deset ili petnaest hiljade pilota u Republici Srpskoj koji su dali svoj život. Došao je iz Srbije i stavio se na raspolaganje Srpskoj i izgubio glavu. Uz trajno sjećanje, svakako zaslužuje da jedna ulica nosi njegovo ime", kaže za MojaDerventa.info Mikerević.

Spomen obilježje vazduhoplovcima VRS na aerodromu Mahovljani, Foto Ninko Đurić

I Janko Kecman, pukovnik avijacije Vojske Republike Srpske, ranije komandant helikopterske eskadrile u vojsci Republike Srpske Krajine (RSK) s neizmjernom tugom ali i ogromnim ponosom prisjeća se pilota-saborca Novića.

"Bio je veliki čovek i patriota! Istovremeno, mlad i veliki borac-junak, vrhunski obučen, koji je imao srce i petlju za velika dejstva. Sve pohvale njegovom saborcu, takođe izuzetnom pilotu iz susjednog derventskog sela Donja Lupljanica Zlatku Mikereviću, koji je i pokrenuo inicijativu. Hvala i Derventi, na spomen ulici. Rijetska su mjesta poput Dervente da su nebo iznad nje i cjelokupne otadžbine branila dva njena sina-pilota. Boro je založio glavu, pa zaslužuje da jedna ulica nosi njegovo ime i da ga nikada ne zaboravimo", kategoričan je Kecman.

Ninko ĐURIĆ