Na seoskom groblju u Donjem Detlaku, nadomak Dervente, sahranjena je Bosiljka Đekić (85),  žena heroj, majka dva poginula heroja Vojske Republike Srpske.

Oba sina sahranila je Bosiljka, te ratne 1992. godine, u samo četiri mjeseca. Slobodan je poginu na Čardaku  26. aprila, a još ionako u crnini, pogodi je i druga crna vijest. Na vječnoj straži na Bijelom Brdu, opet 26., ali avgusta, ostade i Mladen. I njeno drugo muško čedo. Nije mu se dalo ni da živi duže, ni pati u bolu za jedinim bratom.

Majka Bosiljka se nosila s tim neizmjernim bolom, do prije neki dan. Više od 27 godina. Ostaće iskonsko pitanje, kakvog je to kova i koliko izdržljivo majčinsko srce koje nastavi da kuca i za „samo“ jednim čedom položenim u zemlju. Ova majka ih je gotovo u istom trenu izgubila oba, na braniku otadžbine.

Nažalost, u neprebolnom bolu za poginulim sinovima, nisu izdržali nervi njihovog oca, a Bosiljkinog supruga Milovana. Gubitak djece bio je i svojevrsni okidač. Puščanoj cijevi prislonjenoj na slijepočnicu, povukao je obarač i pridružio se sinovima na onom svijetu.

-Djedova bol za izgubljenim sinovima bila je jača. Jednostavno, nije mogao da se hrve sa tim bolom i gubitkom - kaže za portal MojaDerventa.info, unuk Dalibor Đekić.

Braća Đekić - Slobodan je poginuo u 36-oj, a Mladen u dvadesetoj godini života

Današnji sveštenik u Derventi, imao je samo šest godina kada se našao u povorci sa kovčegom u kojem je bio njegov otac Slobodan, a Bosiljkin i Milovanov sin.

Gotovo tri decenije, majke heroja, prkosili su nemilosrdnoj sudbini srce i duša, istovremeno ispunjeni i bolom i ljubavlju, danonoćno gajeći uspomenu na svoje bliže.

Nije mogla i željela da prihvati ispružene ruke, kćerki Slobodanke, Dragane i Zorke, sestre Jovanke, i da ne samuje u svom domu u  Donjem Detlaku. Mada gotovo nikada i nije bila sama. Dobro su svi oni znali, kao i zetovi, unučad, praunučad i ostala tugujuća rodbina, da je istinska počast doći u pohode majci heroju Srpske, koje su izgubile ne samo jednog, i još posthumno odlikovanog, heroja. Ni po koju cijenu nije željela da se ni pedlja odmakne od te 1992. vječno ožalošćene kuće, hrama sv. Proroka Ilije i vječnog počivališta svojih najmilijih.

Poklekla je tek kada je ostala nepokretna. Zadnje dane provela je u derventskom Domu za starija lica „Zlatni Lug“.  Sa nadonosnim pogledom prema svom Donjem Detlaku i u njemu svojima, blagovremeno je osjetila da joj ističe vrijeme. I pozvala je sveštenika!

-Tražila je oproštaj svih nas. Za bilo šta što se o nas ogriješila. A, šta reći, kada jedna takva osoba zatraži oprost, koja je toliko toga dala i nama i otdžbini - kaže sveštenik Đekić.

Ogromna je simbolika u tom činu. Žena heroj, majka heroja Srpske, dala je poslednju ispovijed svome unuku svešteniku Daliboru, Slobodanovom sinu, a bratiću druge otrgnute jabuke, Mladenu. Barem je tada mogla da sklopi svoje djece željne i suzama umorne oči.

Posljednji ispraćaj

Heroj majka Bosiljuka sahranjena je na mjesnom groblju u Donjem Detlaku, uz svoje najmilije i u prisustvu mnogobrojne rodbine i prijatelja. Uz najavu njenog ispraćaja na vječni počinak, oglasili su se putem Fejsbuk profila MZ Čardak uz riječi „ne dopustimo da zaborav prekrije majku kojoj je ratni vihor uzeo dva njena čeda. Vječna joj slava!“

- Otišla je svojim sinovima herojima. Neka počivaju u miru - doslovno je poručila Dervenćanka Rada Mitrić.

Ovim ispisanim redovima uslišili smo apel u prošlom ratu stradalničke MZ Čardak, kao i svih onih koji drže do drugih, ali i svojih, svoga i sebe.

Od pravoslavnog sveštenika mudžahedini tražili da pređe na islam

Sveštenik Dalibor Đekić odnedavno službuje u rodnoj Derventi. Naš portal saznaje da je bio prvi pravoslavni sveštenik koji je po završetku rata službovao u Maglaju (FBiH).  U nekada isključivo Srbima naseljenoj Bočinji, često se suočavao sa useljenim mudžahedinima zloglasnog Odreda El Mudžahid. Svoj glas protesta digao je, krajem marta 2010., kada je ovom potomku stradalnika lično upućen poziv, srpskim povratnicima, kao i ostalim nemuslimanima, da pređu na islam.

Ninko ĐURIĆ