Izraz „pro bono“ se odnosi na latinsku izreku „pro bono publico“, odnosno „za opšte dobro“ i najčešće se odnosi na profesionalno pravno savjetovanje ili zastupanje bez prava na naknadu. Drugim riječima, „pro bono“ u najvećem broju slučajeva označava besplatnu pravnu pomoć.

Ako je suditi po filmovima, čini se da advokati žive od „pro bono“ slučajeva. U praksi je stvar, naravno, drugačija. Advokat Dalibor Mrša za naš portal kaže da mu se događa da mu se obrate klijenti veoma slabog imovnog stanja koji taj svoj problem, odnosno socijalni status odmah iznesu i zamole za pomoć.

„Ako sam u prilici, ako nisam preopterećen preuzetim obavezama, nisam bježao od pružanja pomoći takvim licima. Često se dešavalo da im zapravo sa aspekta struke nije bilo pomoći, ali lijepa riječ je tim ljudima značila mnogo. Ako ništa drugo, bilo im je jasnije u kojem pravcu njihov predmet ide“, kaže Mrša.

Sa druge strane, dodaje on, postoje situacije kada se radi o klijentu koji ima predmet za koji se može sa velikim stepenom vjerovatnoće pretpostavitii da će da uspije u sporu. Zašto nekome, kaže Mrša, ne pomoći u takvoj situaciji, a potom, kada se sve pravosnažno okonča, naplatiti svoje troškove koje svakako u slučaju uspjeha snosi druga strana?

„Nisu to česte situacije, ali kod ugovora sa valutnom klauzulom, u jednom periodu se javio veći broj klijenata koji su, s obzirom na tešku materijalnu situaciju predložili da se moj rad vrednuje nakon okončanja postupka. Ako, naravno, uspijemo u sporu. To jeste rizik, ali treba racionalno sagledati svaki predmet“, istakao je Mrša.

Banjalučki advokat Aleksandar Jokić takođe radi povremeno pro bono, kao i većina njegovih kolega. Prva grupa takvih predmeta su, kaže Jokić, prijatelji i poznanici kojima se nagrada ne naplaćuje.

„Međutim, vjerovatno svi misle na predmete koje radim za „nepoznate“ stranke, a za koje ne naplaćujem nagradu. Da, imam i takve predmete, opet kao vjerovatno i većina kolega. Razloga za to je nekoliko, ali ključni razlog je taj osjećaj svrhe, da to što radim ima svrhu ne samo u tom konkretnom predmetu, nego u društvu generalno. To su obično predmeti protiv države, lokalne samouprave, javnih preduzeća, ono što vidimo kao borbu pojedinca protiv sistema“, rekao je Jokić.

Klijenti, dodaje on, ne traže često da ih zastupa pro bono, vjerovatno zato što to nije ni prijatno tražiti, ali vjerovatno nije ni taktično. Klijente, kaže Jokić, zastupa pro bono samo u posebnim predmetima, gdje vidi smisao i svrhu.

„Kada vam je viši cilj motiv, tada je ta nagrada efemerna, pa je se čovjek lakše odriče. Pro bono zastupanje je loša reklama za advokate. Zato su takvi predmeti izuzeci, da li po samoj suštini ili po ličnosti klijenta. Ipak je ovo profesija od koje svi koji se njom bavimo zapravo živimo“, rekao je Jokić.

Mrša, sa druge strane, ne smatra da pro bono rad predstavlja lošu reklamu za advokate. Loša situcija je, kaže on, kada advokat bez posebnog razloga i mimo odredaba Advokatske tarife snižava naknadu za svoj rad ili radi suprotno - enormno povećava ovaj iznos.

„Učiniti uslugu nekome pro bono može da znači da je taj advokat već dovoljno izgrađen da mu besplatan angažman neće nanijeti bilo kakvu štetu, niti u smislu vremena, niti u finansijskom smislu. Ipak, uvijek treba razmisliti o pobudama i cilju besplatnog zastupanja i rukovoditi se aktima Advokatske komore i Zakona o advokaturi u svome radu“, smatra Mrša.

Predsjednik Advokatske komore RS Branislav Rakić kaže da je u karijeri uradio mnogo pro bono slučajeva i da se to uglavnom odnosi na klijente koji vode brakorazvodne parnice ili parnice koje se odnose na izdržavanje trećeg lica.

„To su ljudi koji uglavnom nemaju novca. Teško da postoji potreba za pro bono rad u drugim uslovima, odnosno u drugačijim parnicama. Smatram da pro bono rad nije loša reklama za advokaturu, jer je nama u obavezi da pomognemo“, rekao je Rakić.

Advokat Mile Antonić u dosadašnjem „ukupnom zbiru“ ima deset odsto slučajeva koje je radio pro bono. Kaže da ga niko nije molio, jer ljudi znaju da moraju da plate da bi njihov problem bio riješen.

„Međutim, kada kroz predmet vidite da je klijent u teškoj situaciji, pustite sve to kraju i uradite posao džaba. Sa materijalne strane to je loša reklama advokatima, jer mogu da im se naklate oni koji bi da se ogrebu. Ovo je težak, odgovoran i zahtjevan posao“, smatra Antonić.

Pro bono poslovi znače, kaže on, veliki promet, malu zaradu i u konačnici veliki problem. Ljudi izgube kuću zato što su bili žiranti, dođu goli i bosi i onda ne preostaje ništa drugo nego da se pokušati spasiti što se da spasiti.

„Nemalo puta muž izbaci ženu i djecu van kuće i tada moraš biti čovjek i pomoći. Skoro sam branio ženu koja je ostala sama sa djetetom u kući koju je gradila sa mužem. On je otišao, ostavio ih i godinama se nije javljao. Tek odjednom banka hoće da uzme kuću, jer je muž digao kredit, stavio kuću pod hipoteku, a ženi to nije rekao. Ona radi u roštiljnici, a roštiljnica ne radi zbog kovida. Šta da radiš u takvim situacijama nego da pomogneš“, rekao je Antonić.

G. Dakić