Dvadesetogodišnja Elvisa Džafić, Romkinja iz Modriče, kandidatkinja za odbornicu u Skupštini ove opštine, pokušaće da učini što njeni prethodnici nisu uspjeli – da Romi konačno imaju svog predstavnika u Skupštini opštine Modriča!

U slučaju da dobije dovoljno jaku podršku, kaže da će se truditi da se život Roma u Modriči podigne na viši nivo. Cilj joj je osnovati romsko udruženje u Modriči, obezbijediti redovnu budžetsku stavku za ovu populaciju i sl.

Elvisa je prva, od četiri kćerke Džafića. Sticajem životnih okolnosti i odlaska porodice u Njemačku, ona nije nikada završila srednju školu, te breme koje nosi sa sobom kada je u pitanju obrazovanje, će, kako kaže, pokušati ispraviti. Sve mlađe sestre idu u školu i dobre su učenice, dvije treniraju karate, a Elvisa će za svoje snove ipak birati, kako kaže, teži put.

Da li je ulazak u Stranku demokratske akcije (SDA), koja joj i poklonila povjerenje i stavila na izbornu listu, rješenje problema svih Roma, ona skromno kaže da ne zna, ali ono što zna, jeste da će se svim srcem boriti.

„Smatram da je krajnje vrijeme da se dogodi da mi Romi imamo svog predstavnika. Važno je da se neko bori za prava Roma u Modriči, da im se poboljša život, da se zagovara za ostvaranje svih njihovih prava, da se izbori da svi imaju svoj krov nad glavom, da svi idu i završavaju škole i da imaju zaposlenje. Mislim da je došlo vrijeme da se pitanje romske zajednice čuje od Roma i to u Skupštini Modriče“, kaže mlada Elvisa, naglašavajući da na svom putu očekuje podršku romske zajednice.

Kako je to biti pripadnica dvije nimalo cijenjene kategorije u današnjem društvu, podložne stereotipima i predsrasudama i zašto je uopšte odlučila da se kandiduje, naša sagovornica, bez imalo ustručavanja, dijeli svoju životnu priču, ističući da nikada nije bilo lako, ali da jednom mora postati lakše.

„Kao Romkinja sam doživjela razne vrste diskriminacije u školi, ali i kroz život generalno, a kada uzmemo u obzir činjenicu da sam pored toga još i žena, mogu samo reći da još uvijek živimo u jako patrijarhalnom svijetu, a to je posebno naglašeno kada je riječ o romskoj zajednici. Sa predrasudama se susrećemo od malih nogu. Ispričaću priču koja mi se desila u osnovnoj školi i koja je na mene ostavila jako dubok utisak i koja je sigurno jedan od motiva zbog čega ću se čvrsto zalagati za obrazovanje. Često tokom školovanja nisam imala sve knjige, te bih s vremena na vrijeme zamolila drugove ili nastavnike da mi pomognu. Jednom sam tražila knjigu od jedne nastavnice koja mi je rekla „Šta će tebi knjiga, ti ćeš se svakako vrlo brzo udati, kao i sve druge mlade Romkinje“. To je zaista jako demotivišuće za svaku djevojčicu, a posebno za Romkinju. I moram priznati da su upravo takve neke izjave prosvjetnih radnika bile dovoljne da mi i zaista odustanemo. Ne treba generalizovati na osnovu jedne osobe. Ja nažalost imam samo osnovnu školu, ali isto tako ja sam zahvaljujući udruženju „Romska djevojka“ iz Prnjavora proputovala puno, učestvovala na brojnim seminarima, radionicama... A dok smo živjeli u Njemačkoj uspjela sam naučiti malo i jezik, sasvim dovoljno da se sporazumijem“, nastavlja ova mlada djevojka, dodajući da bi željela organizovati sastanak sa prosvjetnim radnicima i edukovati ih kako Romima treba prići i šta ne treba raditi.

Život Roma i Romkinja je jako težak, kaže naša sagovornica, jer većina njih nije zaposlena. Pored toga, mnogi još uvijek nemaju vodu i struju u kućama, a neki nemaju ni krov nad glavom. S obzirom da u Modriči još uvijek ima Roma koji nemaju osnovne uslove za život, pitali smo je ima li plan za rješenje ovih problema.

„Moj politički plan je da zagovaram izdvajanje stavke u budžetu za romsku populaciju koja će ići na rješavanje problema sa kojima se Romi i Romkinje suočavaju u mojoj opštini. Na primjer, jedna od stvari za koju ću se boriti je izdvajanje budžeta za kupovinu školskih knjiga i školskog pribora za djecu. Takođe, plan mi je da imam redovne sastanke sa romskom populacijom na kojima će mi moći reći svoje probleme, a čije rješavanje ću ja zagovarati u Skupštini. Želim da se mladi Romi više uključe u rješavanje problema u zajednici kroz rad udruženja koje već dugo nemamo, ali prije svega želim da se mladi Romi obrazuju, kako bi imali šansu da se zaposle. Ovo je moj prvi politički angažman, ali vjerujem da ću iz njega izaći uspješno“, ističe Elvisa dodajući da joj je jedan od ciljeva privući veliki broj donatora koji će, u saradnji sa gradom, pomoći rješavanje problema ove populacije.

Za sebe kaže da je Romkinja koja ruši sterotipe o svom narodu i ponosna je što joj je pružena prilika da se upusti u političke vode i pokuša nešto da promijeni na bolje.

„Naravno da mi nije svejedno kada vidim i čujem stereotipe i diskriminaciju prema mom narodu, jer sam je i sama doživjela. Mnogi kažu da Romi neće da rade što nije tačno, jer moji roditelji oboje rade, ja sam evo mlada Romkinja koja se trudi i radi kako bi poboljšala život našeg naroda. Do sada sam za 12 romske djece obezbijedila potreban školski pribor i knjige uz pomoć islamske zajednice, za četvoro romske djece koja idu u srednju školu sam, uz pomoć udruženja, našla način da predam zahtjev za stipendiju... Ja sam žena, Romkinja, aktivistkinjs, a nadam se nakon 15. novembra i odbornica“, kaže Džafić.

Elvisa Džafić kaže da joj smeta kada se Romi povezuju sa prošnjom, ali svjesna je takođe da nažalost još uvijek ima Roma koji prose.

„Nažalost, na ulicama još uvijek ima djece i odraslih koji prose. Riječ je o jako siromašnim porodicama koje se na taj način bore da prežive. Ne opravdavam, ali razumijem. Upravo zato ću se boriti na sve načine da pomognem da do toga ne dolazi više“, zaključuje Elvisa.

Dajana ILIĆ