Bosnu i Hercegovinu očekuje mnogo intenzivniji integracijski proces u EU, pri čemu će biti neophodno posvetiti nužnu pažnju problemima mladih ljudi. Njihov najveći izazov jeste gorući problem naše zemlje: nezaposlenost. Njegovo rješavanje zahtijeva složene i dugotrajne socio-ekonomske reforme, pa je Kancelrija specijalnog predstavnika Evropske unije u BiH (EUSR) odlučio poslušati šta mladi ljudi imaju reći o ovoj, ali i drugim aktuelnim temama.

Trezveno i progresivno

Projekat E4U EUSR je pokrenuo sa ciljem da, kako je rekla PR Delegacije EU i Ureda specijalnog predstavnika EU u BiH Jamila Milović-Halilović, angažuje studente i omladinu u promociji pitanja od značaja za proces EU integracija.

- Projekat direktno uključuje 14 javnih univerziteta/fakulteta i 56 studenata i akademika iz cijele zemlje. Studenti upareni u 7 timova (svaki tim uključuje 2 fakulteta), uz pomoć svojih akademskih mentora i eksperata na projektu, u procesu su izrade kreativnih javnih kampanja koje ilustriraju percepciju mladih i njihovo mišljenje o društveno-ekonomskim reformama, posebno u području obrazovanja, prvog radnog iskustva, zapošljavanja i poduzetništva, kazala nam je Milović-Halilović.

Samra Lučkin, direktorica agencije Boram, uključena je u ovaj projekat kao implementator ideja studenata. Kaže da je projekat toliko različit od drugih koji se bave socio-ekonomskim reformama BiH na putu ka EU upravo zbog toga što se prvi put traži od mladih ljudi da sami osmisle poruke.

- Oduševilo me je što prvi put oni nama govore kakve poruke trebaju biti, a ne da ih mi kreiramo i namećemo. Toliko se projekat pokazao efikasnim da se treba ozbiljno razmotriti da on postane tradicionalan, smatra Lučkin.

Mladi su vrlo jasno identificirali probleme s kojima se njihova generacija susreće, a pokazalo se, kako kaže Lučkin, da razmišljaju vrlo trezveno i progresivno, te se prema problemima odnose proaktivno i bez suvišnih komplikacija.

- Oni zaista imaju puno toga da kažu i ponude ovoj zemlji. Vi biste mogli potpisati sve ono što su oni rekli, navodi ona. Razgovarali smo i sa članovima timova koji su na Jahorini prošlog mjeseca razvijali svoje kampanje. Gorica Rajić iz tima koji su činili studenti Akademije umjetnosti Banja Luka i Pravnog fakulteta Zenica kazala je kako je E4U za nju bio jako zanimljivo iskustvo.

- Naš tim se bavio temom volontiranja i pokušali smo da pokažemo da ustvari volontiranjem ulažemo u sebe i doprinosimo našoj zemlji. Pokušavamo skrenuti pažnju da nije stvar u novcu, nego u ulaganju u sebe. Tako stičemo veliko bogatstvo, mnogo vrednije od nekog honorara, smatra Rajić.

Isto razmišljanje ima i Vanja Maletić. Vanjin tim, studenti ekonomije sa fakulteta na Palama i u Sarajevu, takođe je promovisao volonterizam.

- Pored toga što je volontiranje shvaćeno pogrešno, mladi se ne usuđuju da volontiraju ili smatraju da je to nešto što im samo oduzima vrijeme. Zbog toga smo htjeli da ih edukujemo i podignemo svijest o volontiranju, a sve to da bi mladi što bolje iskoristili svoje vrijeme, stekli što više iskustva i obogatili svoj CV, objasnila je Maletić, dodavši da mladima niko nije dovoljno blizak kao njihovi vršnjaci koji će im ponajbolje objasniti prednosti volontiranja.

“Zbog toga smo u svojoj kampanji koristili sleng kako bi sve bilo što zanimljivije i primamljivije”, kazala je Maletić.

Preuzimanje rizika

Nikolina Gavrić je radila sa kolegama sa ekonomskih studija iz Bihaća i Banje Luke. Njihova kampanja promovisaće osnivanje vlastitog biznisa, jer su prepoznali tu temu kao bitnu, s obzirom na to da je velikih broj mladih ljudi koju su nezaposleni, a javni sektor ne može zaposliti sve njih.

- Odlučili smo da mlade podstaknemo da svoje ideje oblikuju i realizuju. Potrebno je da nauče kako te ideje plasirati na tržište kako bi došlo do samozapošljavanja, kaže Gavrić.
Ona se slaže da je mladima koji bi voljeli pokrenuti svoje preduzeće zaista jako teško, pošto “nemaju podršku institucija, na fakultetu imaju dosta teoretskog znanja, a jako malo praktičnog, te nisu dovoljno odvažni pošto nas sredina oblikuje da se plašimo da preuzmemo rizik”. Najveći problem je, dakako, novac ili kapital.

“Mladi ne znaju kome i na koji način da se obrate da bi dobili finansijsku podršku i poslovno savjetovanje”, ističe Gavrić.

Učesnici projekta nisu zaboravili ni problematiku povezivanja obrazovanja i tržišta rada, o čemu nam je nešto više rekao Anđelko Đokić. Tim Ekonomskog fakulteta Brčko distrikta i Filozofskog fakulteta Tuzla pozabavio se obrazovanjem i kvalitetnim budućim poslovima, a zaključili su da obrazovanje nije adekvatno povezano sa tržištem rada.

- To je osnov od kojeg smo krenuli. Želimo u ovaj proces uključiti lokalnu zajednicu, jer, recimo, u Brčkom već postoje programi za zapošljavanje mladih, no smatramo da mlade već samo obrazovanje treba pripremiti za tržište rada, kaže Đokić. Povezivanje obrazovnih institucija i realnog sektora dovelo bi do zajedničkog cilja - da bude dobro i jednima i drugima. Ta spona može biti budućnost mladih i ojačati ekonomiju BiH, smatra Bakir Ćatić, član tima studenata sa Ekonomskog fakulteta Zenica i Fakulteta političkih nauka Sarajevo, koji će također kreirati kampanju o ovoj temi.
Budući ekonomisti sa fakulteta u Tuzli i Bijeljini razmatrali su nezaposlenost mladih i njenu pogubnu posljedicu - odliv mozgova.

- Zaključili smo da mlade ljude treba motivisati da sami mogu nešto uraditi i to je ustvari naš cilj, obrazložio je član ovog tima Amar Mešić, dodavši da će “kao mladi ljudi učiniti nešto za mlade, što im direktno može pomoći, jer ćemo im na svom primjeru to pokazati”.

Dio odgovornosti

Raditi sa studentima iz različitih gradova i sa različitih studijskih grupa bilo je vrlo specifično, smatra profesorica sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu i jedna od mentorica u sklopu projekta Ehlimana Spahić.

“Bilo je potrebno pomiriti njihove preferencije i bazna znanja kojima raspolažu, no ipak su se lijepo uklopili. Naši mladi ljudi su vrlo svjesni okruženja u kojem žive i veoma su kritični. Kad smo napravili diskusiju, uvidjeli smo da oni vrlo lako identificiraju probleme, ali ne znaju odrediti kako im pristupiti. Govore da su nezadovoljni svojim statusom, nastavom koja se organizira na fakultetima i nedostatkom prakse, isfrustrirani su konkursima za javnu službu na kojima nema njihovih fakulteta, te onda zaključe da njih ovdje niko ne treba i da trebaju svoju sreću potražiti u nekoj drugoj državi. Međutim, kada smo potom analizirali sve probleme sa kojima se susreću, zaključili smo da i mladi snose dio odgovornosti. Naprimjer, nisu upućeni u proceduru donošenja zakona i ne uključuju se u javnu raspravu”, ispričala je Spahić.
Dodaje da su očekivanja mladih često nerealna, te da nisu svjesni kako je potrebno volontirati, stažirati, steći iskustvo, ostvariti praksu, pa onda na osnovu rezultata očekivati unapređenje, veću platu i bolji život.

(0slobodjenje.ba)